SVRZINA KUĆA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

The Independent Institute for Social Studies – “Transition to Democracy”
Nedavno sam sa svojom familijom posjetio Svrzinu kuću u Sarajevu gdje sam, zahvaljujući očuvanosti objekta, pokazao svojoj djeci dio naše bogate kulturne baštine.
Cijeli objekat, i njegovi detalji, nose karakteristike koje su bile tipične za stanovanje muslimanske feudalne porodice. Da nema ove kuće i priča bi bila drugačija. Iznenadila me je sličnost dizajna sa muslimanskom ostavštinom po Španije, posebno u Granadi i Cordobi. Ako bi vam pokazao neke od slika bilo bi vam teško, ako ne i nemoguće, da odredite da li su napravljene u Španiji ili Bosni. Dakle nije sve geografski istok….
Danas, Španija sve više govori o svojoj sjajnoj muslimanskoj prošlosti. Vidio sam u al-Hambri kako ruše crkvene zidove i restauriraju islamska svjedočanstva. Mnogobrojni vodiči velikom broju turista sa ponosom izgovaraju arapske riječi, pokazuju mihrabe, demonstriraju vrhunsku akustičku tehniku i ljepotu detalja.Svrzina kuća je jedan od najbolje očuvanih objekata stare muslimanske stambene arhitekture koga je Sarajevo, 1952. godine, uvrstilo u objekte vrijedne čuvanja i preuredio za muzejske namjene. Na ovaj način očuvan je skup zgrada nejednake starosti, s polivine XVIII i XIX stoljeća, koje su povezane u cjelinu sa 2 avlije i 3 bašće, koje čuva visoki zid – duvar.

Svrzina kuca – Besika Svrzina kuca – Velika soba Svrzina kuca – Minderi Svrzina kuca – Mangal Sam ulazak kroz avlijska vrata čini da se osjetite dijelom daleke, ali i prisne prošlosti, jer već na prvom koraku kaldrma na sebe preuzima teret da vas povode preko avlije.
U avliji je stari dio kuće koji u prizemlju ima kamene magaze – ostave, dok se drvenim stepenicama penje na prostranu verandu – divanhanu s kamerijom, koja služi za sjedenje, vez i muhabet.
U prizemlju se nalazi prostorija za mušku poslugu koja stoji na usluzi domaćinu i njegovim gostima. Ispod drvene verande, obrasle lozom, je staja za konje i kamen – binjektaš, za pomoć pri uzjahivanju konja. Sobe na spratu imaju izbačeni dio ulične fasade – ćošak u funkciji vidikovca, te interni prolaz, mabejin, za žensku kuću u kojoj se odvijao pravi prodični život.
Arhitektura je podreðena intimnosti domaćeg života, tako sto je ženski dio kuće – haremluk podalje od ulice do koje je njen prednji dio – selamluk.
U prizemlju ženske avlije nalazi se – čekme dulaf, naprava za dodavanje hrane tako da žena ostane neprimjećena. Za razliku od prednje avlije ova druga je još intimnija, čistija i zasaðena cvijećem, a vrata preko bašće obezbeðuju kontakt sa susjedstvom i bez odjeće propisane za ulicu.
Velika soba u prizemlju – tablani halvat, služila je za porodične svečanosti. U njoj se ogleda jednostavnost starinskih enterijera i odsustvo namještaja u evropskom smislu. Glavne graðevinske karakteristike su drveni strop – šiša, lijepo rezbareni plakari – musandere, za posteljinu, knjige, pribor za kafu i pušenje, i tipične bosanske zemljane peći sa lončićima.
Tu je i tipična abdehsthana, mjesto za uzimanje abdesta prije namaza. Sa verande se ulazi u pojedinačne sobe koje u običnom životu imaju neutralan izgled, jer zahvaljujući predmetima koji se po potrebi iznose iz dušekluka, svaka soba se može brzo preurediti u spavaću, trpezariju ili gostinsku sobu.
Namještaj sačinjavaju uglavnom tkanine: veliki ćilim, vezovi, široki minderluci sa istočnjaćkim – brusali, jastucima za sjedenje na alaturka način, odnosno sa ukrštenim nogama. Po uglovima su razne ukrasne posude. Tu je i obavezno cvijeće po prozorima, nargila za pušenje, stalak za knjigu – rahle, te niski stalak za sjedeće čitanje i pisanje zvani – peštahta. Na zidu je stari sahat sa utezima i alaturka brojevima.
U starije vrijeme su se kuće osvjetljavale svijećama. Izložen je lijepo gravirani svijećnjak, a na stropu je dekorativni luster sa čašama sa uljem kao drugim načinom osvjetljavanja. Ispod lustera je velika carigradska mangala u koju se stavljao žar da grije prostoriju, a takoðer i za pripremanje kahve. Sa strane su stočići – peškuni, sa rezbarijom domaćih majstora, a služe za posluživanje musafira. Na zidovima, uvijek bijelo okrečenim, nalaze se, umjesto slika, levhe. Raskoši soba doprinosili su još lijepa lamba, zidni sahat, ukrasni istočnjaćki predmeti, te ukrasno ogledalo. (Podaci iz 1976. godine, za izdavaca Ljubica Mladenovic, Izdavac: Muzej grada Sarajeva)
Posteljina je od tkanine domaće izrade, a jorgan bogato ukrašen zlatnim vezom. Uz postelju je kolijevka za dijete – bešika, sa vezenom posteljinom. S obzirom da se ova soba graniči sa muškom avlijom na prozorima su drvene rešetke – mušepci.
Druga veća soba ima izlged trpezarije. Na sredini je pokretni sofra oko koje se sjedi na podu sa ukrštenim nogama. Prije i poslije objeda obavezno su se prale ruke, za šta su služili – leðen i ibrik, postavljeni u uglu sobe.
U teredžama je izloženo tipično bakreno posuðe sa graviranim šarama.
Svaka soba je imala zemljanu peć kombinovanu sa intimnim kupatilom – banjicom. U samoj peći je lonac za zagrijevanje vode iz koga se zatim sipa u obješeni sud koji ima funkciji tuša. Tu su obavezno peškir i peštemalj, jer je potencirana islamskim propisima čistoća bila na izrazito visokom nivou.
Da li je moguće da je, ne tako davno, sve bilo čistije u nama i oko nas?
U Španiji sam čuo ove riječi: “Širenje nauke, naučnoistraživačkog rada i muslimanskog duha iz Španije ka Evropi uplasilo je krišćansku Europu koja im se odupirala, i postajala sve žešći protivnik.”

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.