Moj Boze, ponekad se pitam, zar je bas tako moralo biti.
Moj Boze, ponekad se pitam, zar je dobro srce muslimanskog insana moralo da se vadi Valjevskim, Uzickim i inim drugim srpskim kamama.
Moj Boze, ponekad se pitam, zar je muslimanski insan
samo zato sto sevdah cuti, morao biti zaklan.
Pa sto to mi nismo isli u Negotin i Kraljevo i klali njihove majke, sto to mi nismo postavili haubice na Zabljak, Durmitor,
na Zlatibor i ubijali njihovu djecu. Sto!?
Nismo, jer mi volimo, a oni mrze, ne svi, ne mrze svi, ali mrze.
Nase su Džamije popaljene, mihrabi poruseni, mezarja uzorana, njihove crkve od Teocaka do Gorazda ne dira niko.
Nase su majke i sestre silovane, njihove se suncaju u Adi ciganliji i ljetuju po Budvi.
Nasi su muhadžeri u Trogiru, Zagrebu, Pakistanu, njihovi se,
sram ih bilo, setaju po Modrickim, Dobojskim i Prijedorskim daiDža avlijama. Mi jedemo Norvesku ribu sumnjivog datuma, a oni beru nase alkatmere i ruze i sjede ispod grozda, gdje smo Bajrame docekivali.
Bosanske gazde, ej gazde Bosanske i potomci Bosanskih begova, cekaju u redu za tanjir graha, ceka potomak Bosanskog bega u redu za tanjir graha. A njihova fukara – njihova fukara po buvljim pijacama Zajecara prodaje almasli grane i sorvane nasih nena. Prodaje fukara ibrike, postekije, prodaje fukara vilenove goblene iz muslimanskih kuca, vezene u nocima kad jos nije bila spaljena iluzija o uvali moga djetinjstva na brdovitom Balkanu.
I kad je zaklana porodica Huskica negdje kod Kozarca odgledala jos jedno nedjeljno popodne koje vodi Dunja Lango.
Prodaje fukara, a mi se glodjemo, prodaje fukara pune muslimanske sahare, a mi se glodjemo, prodaje fukara pono nasih djedova i muslimansko dostojanstvo, a mi se glodjemo.
Ali neka , neka – neka nek prodaje, ne mogu oni nakrasti koliko imamo, ne mogu oni pobiti koliko muslimanka mozemo roditi.
I zato, ne zaboravi nikada narode moj, ne zaboravi nikada
potoke krvi sto se slijevaju niz Soukbunar, Djidjikovac, Mejtas, Vratnik ne zaboravi narode moj mrtvu bebu rodjenu na Kosevskom brdu, ubijenu iz PAT-a, iz PAM-a, iz Boforsa, ne zaboravi i nemoj vise nikad halaliti!
Zakuni se narode moj krvlju rahmetli Hajre Mesica i sakatom djecom Bosanskom, da vise nikada halaliti neces. Ako smo nekad morali halaliti – vise nesmijemo. Ko halali, da Bog da ga rodjena djeca proklela, jer Muslimani ovaj rat nisu zeljeli, ali ako hoce, imat ce ga.
U Bosni rjesenja nema ili Džehenem ili sloboda, kome to nije jasno neka ide iz Bosne.
