Zašto su ubili Nusreta Fazlibegovića?

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Asim ibn Sabit r.a. je bio jedan od najhrabrijih ashaba. Za njega je Poslanik a.s. rekao: »Ko se bude borio, neka se bori poput Asima ibn Sabita.« U bici na Uhudu je sasjekao trojicu braće na strani mušrika, pa se njihova mati poslije bitke zavjetovala da će onome, ko ubije Asima, dati nagradu. Jednom je Asim sa još petoricom otišao u izvidnicu. Tom prilikom ih je opkolilo jedno pleme, tražeći njihovu predaju, nadajući se nagradi. Asim se ipak odlučio za borbu i prije toga proučio dovu da Allah sačuva njegovo tijelo od nevjernika. Kada je poginuo, mušrici nisu mogi doći do njega jer se iznenada pojavio roj pčela koji je onemogućavao pristup do tijela. Kada su htjeli pokupiti Asima ponoći, njega je odnijela bujica. Nikada ga nisu našli.

Dova je oružje vjernika, stub vjere i svjetlost nebesa i zemlje. (hadis)

Nusret Fazlibegović. Sve do prije nekoliko godina nisam imao pojma, ko je to. Ali sam zahvaljujući prošlom sistemu znao mnoge druge popularne likove iz historije: Đuro Pucar Stari, Boško Buha, Edvard Kardelj, Jelenko, Mate Parlov, Štrumfovi, Apat, najpoznatiji prosjak prije rata u Sanskom Mostu itd., ali nikada nisam čuo za Nusreta.

Ko je bio Nusret Fazlibegović? On je rođen 1927. godine u Mostaru. Student medicine, vrstan govornik i organizator. Član Mladih Muslimana. Organizacija čiji članovi su pretrpjeli strahovita mučenja u ćelijama UDBE i ostali represivnih organa bivše nam države. Broj uhapšenih mladića i djevojaka u tom vaktu je bio odmah iza broja optuženih za Informbiro.

Munir Gavrankapetanović, otac slavnog Farisa, je dovio Allaha da mu u ćeliju pošalje Omera Stupca ili Nusreta, kako bi mu bilo lakše. Tako je i bilo. Nusret je doista došao! Prvo što je Nusret upitao Munira, je bilo: »Iskreno mi reci, je li ti žao?« Mislio je na zatvor i sve muke koje su prošli. Munir mu je odgovorio da ni u snu nije pomislio da mu je žao. Nusret ga zbog tog odgovora zagrlio. Pričao je, kako su ga »provalili«. Ćelovina, zatvor u Mostaru je bio već pun Mladih Muslimana, zato se Nusret sakrivao. Jednog dana je otišao u studentsku menzu na ručak. Samo što je sjeo, osjetio je ruku na ramenu. Kada se okrenuo, pred njim su sa uperenim pištoljima stajali Rolović, njegov kolega sa godine koji je u istom vremenu (part-time) bio i agent UDBE i još dva udbaša u civilu. Odmah su ga strpali u zatvor. Pošto nije htio govoriti, strpali su ga u tzv. bazen. To je bila ćelija u podrumu. Nije imala stepenica, tako da su ga milicioneri spustili u vodu dubine oko 1,5 m. Prethodno su ga skinuli i ostavili u gaćicama. U tom bazenu mogao je samo stajati. Voda je bila toliko duboka da nije mogao sjediti. Kad bi ga uhvatio san, išao bi u kut ćelije i tu se oslanjao na zid da zaspi barem pet-šest minuta. Bilo mu je jako hladno. Osjećao je bolove u predjelu slabina. Otekle su mu noge. Nakon šest dana boravka u tom bazenu, odlučio se za štrajk glađu. Konačno su stražai obavijestili dežurnog UDBE. Počeli su ga hraniti prisilno, ali kada je došla komisija, prebačen je u suhu ćeliju. UDBA je bila zatečena brojnošću i disciplinom Mladih Muslimana. Nisu mogli vjerovati da je bilo moguće organizirati ovako dobar ilegalni rad u državi pod totalnom diktaturom i sa bezbroj doušnika.

Jednog dana su odveli Nusreta na suđenje. Kada se vratio u ćeliju, Nusret ulazi nasmijana lica. Kada su se za njim zatvorila vrata, pokazujući rukom prema ostali zatvorenicima, pitao je – Hajde, pogađajte, koliko sam dobio? – Osmijeh sa njegovog lica nije silazio. Neko reče jednu godinu, neko pet, neko tri… – Niko nije pogodio – Smrtna kazna strijeljanjem! – Svi su zanijemili. Niko nije mogao vjerovati da je ovaj nasmijani čovjek upravo prije nekoliko minuta osuđen na smrt strijeljanjem. Kasnije je pričao, kako su neki u sali za vrijeme presude pljeskali. Kada se rastao sa zatvorenicima u ćeliji, molio ih je da prenesu njegovoj braći da slijede njegov primjer…

Nusreta su komunisti strijeljali zajedno sa Omerom Stupcem, Halidom Kajtazom i Hasanom Biberom. Augusta 1949. Na nepoznatoj lokaciji. Nusret je imao samo 22 godine.

»Najveći iman je nepravednom vladaru reći istinu u lice.« Došao nam je dragi gost ramazan. Sjetimo se u našim dovama tih predivnih mu’mina koji su u vrijeme najgorih taguta, kada je smrznutu zemlju u Sibiru grijalo na hiljade ljudskih nogu iz cijele Evrope i kada se vjernicima ledila krv ako je neko spomenuo UDBU, oni su nepravednom vladaru rekli istinu u lice. I preživjeli komunističko strijeljanje. Jer su oni među nama još uvijek živi.

Ima jedan prelijep hadis koji kaže: »Ljudi spavaju i kada umru, oni se probude.«

Ja sam ubjeđen da je Nusret bio budan i prije smrti…

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.