Evropa, Vijeće sigurnosti i Sjedinjene Države dozvoljavaju genocid. U pitanju je samo ko je žrtva. Izvršilac može biti ko može. Postoji iskustvo o tome. Nema danas na svijetu naroda kojem nije dozvoljeno da se brani, osim ovog evropskog, bosanskog, bosansko-muslimanskog. Tako moćnici postaju saučesnici u zlodjelu. Genocid je bio uračunat već našim priznanjem za koje smo položili ispit prema propozicijama toga svijeta koji se sada iščuðava posljedicama. Stoga je to iščuðavanje licemjerno.
Sve je već bilo jasno od početka. Rat u Sloveniji izmedu “JNA” i patriotskih slovenskih snaga bio je bez obostranih emocija, puko fingiranje “JNA”, jer nije znala kako da se povuče u “ram”. Rat u Hrvatskoj bio je s ciljem da se Hrvati kazne za stradanja Srba u bivšoj NDH, da se uništi hrvatska privreda, turizam i kultura svjedočanstva hrvatske civilizacijske prednosti; te da se “ram” zatvori na poznatoj liniji koja se podudara s linijama turskih osvajanja; pošto su Turci donosioci pravoslavlja u hrvatske krajeve, donosioci jezika i mentaliteta. Dakle, uramljuje se ono što su Turci uramili, a što se tiče civilne Hrvatske, zagrebačka Katedrala je dovoljno visoka da bi se moglo ocijeniti koliko seže.
Sve u “ramu” je srpsko, te ako se ova tvrdnja potkrijepi batinom, ko neće povjerovati? Kao prelazan oblik prema velikoj Srbiji postoji tzv. SR Jugoslavija, a što je SRJ to će nam Crnogorci ispričati kad budu mogli, znali i smjeli. Makedonija još visi kao dozrela kruška, a Bosna se preorava za velikosrpsku sjetvu, makar onu “zaobilaznu”.
Sve je trebalo da se ranije dogodi, ali taj prokleti Broz živješe dugo i uporno i bijaše autoritet dorastao svim marifetlucima naučenim u kominternovskom internatu. Njemu nisu mogli ništa, jer takvi oblici vladavine traju dok traje vladar, a tada već nestaje veleljepnog SSSR-a koji je, takoðer, bio “ram”, najveći ram u svijetu, glomazan i krhak, tako da se raspade bez ispaljenog metka, prema prirodnim zakonima o izumiranju džinovskih životinjskih vrsta, tipa dinosaurus, pošto majčica Zemlja ne može više proizvoditi hrane koliko oni mogu pojesti.
I kako dalje? Ta Bosna jeste prokleta zemlja, jeste da su u njoj uspješno trajali razni oblici života miješane zajednice, neshvatljive evropskom iskustvu, ali ako se to ne može spolja razrušiti, može se razdruzgati iznutra, uvijek ima takvih koji hoće, a onda teško onome ko neće, i tako redom.
Pet minuta od sarajevskog aero droma ta muslimanska svjetina umire od gladi, a visoki oficiri UNPROFOR-a dobijaju laskave pohvale i više činove, i sve teče uhodano, kao tihi Krematorij, udaljen od očiju svjetske javnosti. Još koji dan i sve će biti zrelo za izraze žaljenja i saučešća. Što mi ne pobijemo, Evropa će humanitarno prihvatiti, upotrijebiti, asimilirati ili protjerati u Anadoliju.
Moglo bi se, sada, ponešto i izmijeniti u koreografiji ili na vojnom planu, ali Rusija prijeti svojim ekstremnim krilom pa je probitačnije da ovakav Jeljcin ostane živ i zdrav nego preostalih 1.800.000 bosanskih Muslimana. Uostalom, ni u OUN-u nema demokracije ni ravnopravnog uvažavanja. Mogu Evropa i Ujedinjene nacije tamburati jedno, ako Sjedinjene Države kažu “Ne!”, sve pada u vodu ispod palate na East Riveru. Jedna zemlja, jedan čovjek, jedna riječ! Gospodin Mitterand ugiba šiju: Vance-Owenov plan je zaista dobar, ali Amerikanci imaju nekih primjedbi i plan zaista nije sasvim dobar. Zato se Evropa čudi što se mi, bijednici, ne prignemo pred njima, kako to oni čine pred moćnicima.
Jasno je, svijet očekuje da mi budemo samo kusur u velikoj trgovini. Ako je granica izmeðu istočne i zapadne Evrope istančana, ako nema hladnog rata, uvijek će biti prijetnji i toploga zaziranja.
Evropa je s tihim čuðenjem i nelagodom priznavala naše multicivilizacijske prednosti, ali joj je lakše da u jednom hipu žrtvuje Bosnu i Bosance nego da se sama mijenja. Uostalom, Evropa to nije bila u stanju ni u svojoj mladosti, ni danas.
