OKUPACIJA BIH 1878.

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Bosna i Hercegovina je bila zajedno sa Sandžakom više stoljeća dio islamske države, zvane HILAFET, kojom su tada vladali Turci. Bošnjaci su tada bili odgovorni za odbranu najzapadnijeg dijela države, zato su uživali odreðene ovlastice kod sultana. Unatoč tome, teret je postajao sve teži i teži, a nezadovoljstvo kod Bošnjaka je dostiglo vrhunac sa uvoðenjem nekih reformi sa strane turske vlasti. To je rezultiralo sa bunom koju je predvodio kapetan Husein Gradaščević. Iako nisu postigli svog cilja, Bošnjaci su nastavili sa svojom borbom za autonomiju unutar hilafeta.Turska je u ratovima sa brojnim zemljama (pogotovo Rusijom) počela gubiti svoju snagu, zato je Austro-Ugarska (želeći produžiti svoju politiku prema Istoku, zvanu DRANG NACH OSTEN) pomoću ostalih zemalja sazvala Berslinski kongres 1878 godine, na kojem se mežu ostalim razmatralo o statusu BiH. Bošnjaci su očekivali autonomiju unutar hilafeta, meðutim sultan je Austrijancima već dalo zeleno svjetlo za njezinu okupaciju, dok bi Sandžak ostao pod okriljem Turske. U julu je pala konačna odluka i austrijski ministar vanjskih poslova Andrassy je tada izjavio: »U Bosnu ćemo ušetati, popraćeni vojnom muzikom.«

REAKCIJA U BOSNI

Kada je narod u Bosni saznao, šta se dogodilo u Berlinu, desilo se spontano okupljanje diljem Bosne. U Sarajevu su se okupili pred Begovom džamijom, a zaključak je bio sljedeći: »Sultan može dati Stambol, ali ne i Bosne.« Iz ostalih dijelova zemlje su stizale slične poruke, a Krajišnici su prvi poručili, da će se silom odupreti okupaciji.

KRAJ TURSKE VLADAVINE I ORGANIZACIJA OTPORA

Ljudi u Bosni su bili veoma ljuti na sultana, zato su pod vodstvom Hadži Loje krenuli na sjedež njegovog namjesnika u Sarajevu. Nakon kratke pucnjave su ga istjerali uz pogrdne riječi. Istog trenutka so organizirali NARODNI ODBOR, u kojem su bili zastupljeni muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji. Sjedište odbora i blagajnu su bili u MORIĆA HANU. U Berlin se šalje pismo, u kojem se odbija dobrovoljna predaja Austrijancima, a pozivi sultana iz Stambola ka razumu su naletjeli na gluhe uši. Proglašava se mobilizacija svih muškaraca od 15. do 60. godine. Otpor su podržavali muslimani i većina pravoslavaca, dok su katolici više-manje sa simpatijama dolazak katoličke vlasti.

MUFTIJA VEHBI ŠEMSEKADIĆ I HADŽI LOJO

Duša organizacije oko otpora je bio pljevljanski muftija (Sandžak) Vehbi Šemsekadić kojeg su Sarajlije upamtile još za vrijeme dok je studirao u njihovom gradu. On je došao sa 3.000 dobrovoljaca iz Sandžaka i kasnije će se u ratu pokazati, kakav je to strateg i ratnik bio.
Hadži Lojo je bio specifična osoba. Bio je hodža, hafiz i hadžija, divovskog rasta. O njemu su kružile nevjerovatne priče. Kada se vratio sa hadža, na ulazu u Sarajevo je nosio na leðima ogroman teret, kako bi se dodatnim žrtvovanjem još više približio Bogu. Drugi su opet govorili, da se na Romaniji hrvao sa meðedom. Bio je izuzetno eksplozivna osoba, ali narod ga je volio, jer je uvijek branio islam. Turske su ga vlasti jedne prilike privremeno istjerale u Novi Pazar, jer se bunio protiv gradnje pravoslavne crkve u Sarajevu. Kada je došla vijest o dolasku Austrijanaca, odmah se uključio u pripreme za rat.

NAPAD AUSTRO-UGARSKE ARMIJE

Austrijanci su bili veoma iznenaðeni reakcijom Bosne, ali unatoč tome, oni su još uvijek mislili, kako će ušetati u zemlju, popraćeni sa vojnom muzikom. U Bosnu su udarili na četiri mjesta: Bosansku Kostajnica, Bosanski Brod, Bosanski Šamac i dolinom Neretve. Komandant vojske je bio Josip Filipović, koji je veoma mrzio muslimane. Na početku su planirali upotrebiti 100.000 vojnika i nekog jakog otpora nije ni bilo, dok nisu došli do Prijedora, gdje su ih Krajišnici potukli do nogu. Drugi poraz se desio kod Maglaja, gdje je muftija sa svojom vojskom rasturio austrijsku armiju koja je imala preko 400 mrtvih. U tom trenutku su odbacili napadača sve do rijeke Save, a Krajišnici su haman došli do Banja Luke. Zbog alarmantnog stanja, Filipović šalje duplo veće snage sa dodatnom artiljerijom. Muftija se pregrupirao i tada dobija vijest da odreðeni ljudi u Sarajevo otvoreno pregovaraju sa Austrijancima o predaji. Tada muftija šalje pismo u kojem je napisao sljedeće: »Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No, čujete li vi age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur’anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!«
Prva je pala Hercegovina (do Mostara) i to zbog dva razloga: austro-ugarska armija je imala artiljeriju, a u jeku borbi za Mostar su katolički odredi predali položaje, tako da su se Austrijanci iznenada pojavili Bošnjacima iza leða. Rezultat je bio povlačenje prema Konjicu. Nakon Hercegovine pada srednja Bosna i austrijske snage se pregrupiraju u dolini rijeke Lašve za napad na samo Sarajevo. Usred priprema, Krajišnici opet oslobodiše Prijedor, a muftija tuče okupatora kod Doboja. Sa dolaskom dodatnih trupa, Austrijanci napokon okupiraše Kakanj, Visoko i Kiseljak. Tako su pripremili teren za napad na samo Sarajevo, dok je Krajina još uvijek bila slobodna, a muftija se svojom vojskom nalazio u sjevero-istočnom dijelu Bosne.

SARAJEVO

Želja austrijskih oficira je bila da se u Sarajevo uðe 18. augusta (na roðendan cara) i tako mu poklone Sarajevo na dar, ali to im nije uspjelo. Hadži Lojo je jedne prilike došao u Sarajevo po nove vojnike, ali mu u kući na stepenicama ispala puška, koja ga je teško ranila u nogu. Tako ranjenog su ga sklonili na sigurno, a napad na šeher Sarajevo samo što nije počeo. Kada je bio grad potpuno opkoljen sa 14.000 vojnika, u njemu se nalazilo svega 5.000 branilaca sa svega nekoliko topova. Sa početkom napada, prva puca linija na Koševu, a nakon pada samih brda, bitka se seli u čaršiju, gdje su Bošnjaci davali žestok otpor napadačima. Zanimljivo je da su se mnoge žene borile isto tako hrabro kao i muškarci. Zbog neočekivano žestokog otpora, austrijski su vojnici počeli ubijati zarobljene i ranjene, a zabilježeno je i nekoliko primjera klanja, što nije bila praksa austrijske vojske. Neki od branilaca su se popeli na munare od džamija i pucali, dok su ih okupatorski vojnici žive bacali odozgo. Bitka je završila na dvorištu Ali-Pašine džamije gdje su poginuli zadnji branioci, a ostatak vojske se probio preko brda u istočnu Bosnu. Meðu njima je bio i Hadži Lojo.
Nakon bitke je objavljen proglas u kojem se traži predaja svih vrsta oružja austrijskim vlastima. Bošnjaci su imali puno oružja, zato su ga mnogi sakrili i zakopali u zemlju, ali je unatoč tome zabilježeno da su neki od njih dovezli cijeli voz pušaka i pištolja!? Filipovićeva mržnja prema muslimanima je bila tako jaka, da je Bošnjake zbog žestokog otpora nazvao »divljim životinjama«. Voðe otpora, kao što je šejh Hadžijamaković, su pogubljene sa vješanjem. Muftija Šemsekadić se sa svojim dobrovoljcima vratio u rodni Sanžak, ali je moram na pritisak austrijskih vlasti napustiti Pljevlje i otiči za Tursku gdje su ga dočekali kao junaka. Muftija Vehbi Šemsekadić je preselio na Ahiret u Istanbulu gdje je i ukopan.

ŠTA JE BILO SA HADŽI LOJOM?

Hadži Lojo je sa svojom ranjenom nogom ležao u jednom selu kod Goražda. Noga se bila zagnojila, tako da nije mogao hodati. Jedne prilike su lokalni Srbi (na proglas austrijske nagrade za njegovo hapšenje) saznali, gdje se nalazi pa su htjeli da ga ubiju. Domaćin je zatvorio vrata, tako da je jedan od Srba htio ubiti Hadži Loju kroz dimnjak, ali kad je vidio njegov pogled, on se prepao i pobjegao. Hadži Lojo je na misteriozan način uspjeo pobjeći, ali ga je uskoro prijavio i izdao izvjesni Srbin po imenu MIĆO KOJIĆ. Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu odrezali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Osuðen je na pet godina zatvora u Češkoj. Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je tako izabrao Meku za svoju zadnju destinaciju. Tamo sua ga dočekali kao velikog junaka, ali njegovo je srce žudilo za Bosnom. Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Meki, gdje je i ukopan.

KRAJINA I KONAČNI PAD BOSNE

Tek, kad so okupirali ostalu Bosnu, Austrijanci se okrenuše Krajini. Prvo su napali Bihać gdje su Krajišnici, stoljećima ratujući na tom dijelu Bosne, potpuno degradirali njihovu vojsku koja je imala čak tri generala. Austrijanci doživješe težak poraz, tako da su opet, po ko zna koji put, slali dodatne trupe. Sa dolaskom novih vojnike i artiljerije, nastavljaju se sukobi, a zadnja je 20. oktobra 1878 pala Velika Kladuša.
Austro-Ugarske je u ovoj operaciji planirala upotrebiti 80.000 vojnika, dok se u završnoj fazi u Bosni nalazilo čak 300.000 okupatora. Bosanska vojska je brojala svega 70.000 branilaca, sa veoma malo artiljerije. Nakon okupacije se dešava prva migracija naših predaka u Tursku.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.