KAKO SU BOŠNJACI 1737. KOD BANJA LUKE ODBRANILI BOSNU

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Bosna i Hercegovina je bila u sastavu osmanskog carstva i najzapadniji dio islamska države, zvane hilafet. Dugo godina su bili Bošnjaci vrijedni i hrabri graničari koji su uspješno odolijevali napadima Austrijanaca, Hrvata, Slovenaca i Madara. Meðutim dugogodišnje borbe su imale i kobne posljedice za naš narod. Ekonomija je slabila, hrane je nedostajalo, sve manje je bilo muškog stanovništva…itd.
Zbog navedenih (i mnogih drugih) razloga su se Bošnjaci 1737. godine prvi put otvoreno suprostavili politici Istanbula u jeku novog turskoaustrijskog rata. Austrijska je vojska tako na više mjesta provalila u sjevernu Bosnu, i Bošnjaci su se odupirali, ali je uskoro iz Istanbula stigla vijest, da se Bosno ne smije braniti, jer je Turska u ratu sa Rusijom, pa je trebalo izbjegavati neprijateljstva sa Austrijom. Unatoč tame je Ali-paša sazvao bosanske prvake u Travnik i prenio im sultanovu poruku. Prisutni su sa ogorčenjem saslušali zapovijest i jednoglasno je odbili. Koliko su bili odlučni u svojoj namjeri pokazuju završne riječi zaključnog dokumenta koji su danijeli: »Bosna se mora braniti pa makar nas svih to stajalo glava i imanja!« Ali-paša, iako je bio stranac, je pristao uz Bosance i tako se po zemlji proširio poziv na vojsku. Fra Nikola Lašvanin je zapisao: »Ðodoše pašini ljudi po svoj Bosni i digoše sve, malo i golemo, ko god može oružje nositi…i skupi se čudna vojska strahovita:” 1

Bitka kod Banja Luke

Austrije je za novi rat sa Turskom pripremila ogromnu vojsku. S obzirom da su se Bošnjaci odlučili sami suprotstaviti Austrijancima (bez pomoći Istanbula), oni su očekivali, kako će ušetati u Bosnu i savladati prkosne Bošnjake. Pred upad u Bosnu austrijski car Karlo VI. obratio se bosanskom narodu proglasom kojima je pozvao njegovo kršćansko stanovništvo da se pridruži njegovo] vojsci, a muslimanima jamči ličnu imovinsku sigurnost, ali pod uvjetom da ne pružaju otpor i da se dobrovoljno predaju. Svojom imovinom mogu raspolagati i otići kuda žele, a oni koji ostanu MORAJU SE POKRSTITI jer im pod Austrijom kao muslimanima nema mjesta.2 Taj je poziv medutim Bošnjake još više razljutio.
Napad na bosanske granice izvršen je sa četiri strane. Jedna je vojska pošla na Bosanski Novi, drugi na Bužim i Cetin, treća na Banja Luku i četvrta na Zvornik. Do prvog sukoba je došlo kod Zvornika gdje je domaća vosjska izvojevala sjajnu pobjedu, totalno razbivši neprijatelja. U boju su se posebno istakli sarajevski janjičari kojih je bilo 5 bajraka, predvodeni Ahmed-pašom. Ista je sudbina zadesila generala Raunacha i njegovu vojsku koja je napala Ostrovicu kod Kulen-Vakufa. I tu su vrli i hrabri Krajišniki uz pomoć vojske iz srednje Bosne potpuno porazili austrijsku vojsku. Na bojnom je polju ostalo ležati 611 Austrijanaca, zajedno sa generalom Raunachom. Na bosanskoj strani je medu poginulima bio i zapovjednik Ali-beg Osmanpašić. Kad je austrijska vojska kod Bužima i Bihaća čula šta se desilo sa njihovom vojskom kod Kulen-Vakufa, oni su se smjesta povukli nazad u Hrvatsku.
Za to vrijeme je glavna austrijska vojska napadala Bonja Luku koju je branila tek šaka ljudi sposobnih za odbranu. Austrijanci su iskopali rovove i opkolili grad. Zapovjednik Bonja Luke Mehmed Ćatić odmah šalje poruku Ali-paši u Travnik o situaciju u gradu i zove u pomoć.
Ukratko nakon poruke, na Banja Luku krene odred Sarajlija, a za njima cijela bosanska vojska, koja je u drugim dijelovima Bosne porazila Austrijance. Dok su Banjalučani čekali pomoć, Austrijanci im uputiše poziv na predaju, što je Bošnjake veoma razljutilo. Neprijatelj je nekoliko dana nemilosrdno tukao grad sa topovima, pa je tako na grad padalo dvevno 1.800 granata. Branioci su se žestoko branili, a povremeno bi izlazili iz tvrdave i napadali neprijatelja. Historičari bilježe da je medu njima bilo i žena. Prilikom jednog takvog upada su Austrijanci zarobili i jednu ženu po kojoj je general Hildburghausen poslao još jednn poziv na predaju, ali i to je bilo uzalud. I dok je grad branlo sve što je moglo stajati na nogama, desilo se nešto što je kod poštenih Banjalučana izavzvalo duboko ogorčenje. Naime, stariji ljudi, žene i djeca su se zbog žestokog granatiranja sklonili u tvrdavu. To je iskoristio dio kršćanskog stanovništva u gradu koji je počeo pljačkati muslimanske kuće, jer su bili ubjedeni da će Austrijanci poraziti Bošnjake i ući u grad.3
Banjalučki je kadija u najkritičnijim trenucima uradio jednu stvar koja je svojsriena samo junacima Bosne: na bedem je iznio Kur’an na koji su se svi do zadnjeg zakleli da će se boriti do posljednjeg čovjeka i da dušman može ući u grad samo preko njih mrtvih. U to vrijeme je Ali-paša sa vojskom iz Srednje i Istočne Bosne užurbano gazio prema Banja Luci. Marširalo se i danju i noću, kako 4. augusta sa istočne strane iznenadili austrijsku vojska, što je veoma zbunilo glavnokornandirajućeg Hildburghausena. Pristigavši pod grad, bosanska vojska se u hodu prestroji u bojni poredak i bila je odmah spremna za okršaj. Njezina neočekivana pojava na bojnom polju i oduševljenje s kojim je nastupala, utjeralo je neprijatelja strah u kosti!? Austrijska je vojska brojala 16.257 vojnika, od čega 4.345 konjanika. Bošnjaka je bilo izmedu 10.000 i 15.000. Bili su to medutim sve prekaljeni borci, a branili su svoju grudu. Ali-paša je za predstojeća bitku na desno krilo stavio slavnoh zvorničkog kapetana Mehmed-bega Fidahića i sve krajiške kapetane. Ostali su bili na lijevom krilu, dok su bili janjičari u sredini Nakon kratkog predbojnog govora, Ali-paša povede vojska u boj.

Junaštvo Bošnjaka

Boj pod Banja Lukom se zbio 4. augusta a trajao je od podne do zalaska sunca. Bosnci su odmah na početku navalili tako silovito da su za tren bile poremećene sve neprijateljske linije. Istovremeno su iz tvrdave provalili i branioci grada, pa je u redovima Austrijanaca nastao lom i potpuno rasulo. U jeku boja, Mehmed-beg Fidahić je sa svojim borcima tako žestoko navalio na neprijatelsku konjicu da ju je u tren oka potpuno razbio. Mnagi su se neprijateljski vojnici ugušili u Vrbasu. Mehmed-beg je uvijek bio u žaru borbe, pa su tako pod njim pala tri konja i onda je gologlav krčio put i sjekao neprijatelja. Kad su ga ranili, odvedoše ga na previjanje, ali on se opet vrati u boj. Velikim junaštvom se istakao i čuveni sarajevski junak Hadži Ahmed Kandelija koji je sam (!) navalio na neprijateljske položaje sa topovima, pri torne napravši pravi pustoš. U zadnjem (petom po redu) jurišu Bošnjaci konačno poraziše Austrijance koji su počeli bježati preko rijeke Vrbas. Zbog silnog tereta, ćuprija se srušila, tako da su mnogi austrijski vojnici pali u rijeku. Bezbroj ih se ugušilo, a ostali su bježali prema Savi. Iza njih je ostala silna gomila oružja i HRANE Na bojnom je polju ostalo ležati 1.027 Austrijanaca. Ali-paša je unatoč pobjedi poslao svoju vojska da gani neprijatelja i preko Save. Bosanski konjanici su nemilosrdno tamanili neprijatelja, sve dok ovi nisu počeli vikati: »Ako Boga znate i svece ljubite, nemojte nas više proganjati!”4 Na to ih Bošnjaci puste da se mirno prebace preko Save i tako spase. Nakon bitke, skupila se bosanska vojska i krenula za Sarajevo, Kad je napokon stigla u Šeher, započelo se slavljem koje je trajalo nekoliko dana. Iz cijelog islamskog svijeta su stizale čestitke hrabrim Bošnjacima koji su cijenili činjenicu kako je malobrojnija i slabije opremljena bosanska vojska potpuno razvalila evropsku velesilu – Austriju. Zbog ovog poraza Austrije se nije usudila napasti Bosnu još narednih 150 godina.

I još jedna zanimljivost

Neki je pravoslavni pop prije bitke poslao svoju kćerku na drum s nešto hrane da proda vojsci koja je tuda prolazila za Banja Luku. Pri tome ju je upozorio da ne prigovori ako joj ne bi platili i da se ne protivi ako bi je usput neko od vojnika uščinio. Kad se ova vratila kući i ispričala ocu da je sve prodala i da je sve plaćeno, i da je niko nije ni prstom taknuo iznenadeni otac će na to: »Dok je takve vojske, Švabo Bosnu neće uzeti, nego će se vratiti odakle je došao!«

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.