Bošnjaci na soškom frontu

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

O historiji ratova koje su Bošnjaci vodili protiv raznih neprijatelja, od dana Kulina bana pa do danas ostalo je malo hitorijske građe o tome. Od močvara Dnjestra, hladnoga Kavkaza, pijeskovitih i vrelih arapskih pustinja, stijenovitih brda Palestine i visokih Alpa Bošnjaci su pod zastavama padišaha, kajzera, vojvoda i prinčeva proljevali svoju krv.
O hrabrosti Bošnjaka, njihovom moralu, ratnoj taktici i običaju ratovanja pisanih dokumenata nema u onoj mjeri koliko bi moralo i trebalo da bude. Između ostalih ratova u kojima su Bošnjaci uzeli učešće je i Prvi svjetski rat. Tema ovog kratkog rada kojim se nema namjera analizirati taktika ratovanja ili ulaziti u neke detalje jesu bošnjačke regimente koje su se u toku Prvog svjetskog rata borile na Soškom frontu. Želim da barem ukratko podsjetim Bošnjake na jedan dio historije koju su obilježili njihovi preci. Ti bosanski gorostasi! O ovoj temi je pisao Isnam Taljić, a jedan ozbiljniji rad je sabrao Werner Schachinger u knjizi DIE BOSNIAKEN KOMMEN! (BOŠNJACI DOLAZE!) Takođe o tome možemo nešto naći i u knjizi HISTORIJA BOSANSKE VOJSKE od Dr. Envera Imamovića.

Nakon okupacije BiH, od strane Austrougarske nekoliko godina poslije uvedena je opća vojna obaveza za sveod 19 do 42 godine. Tačnije to je bilo 1881 godine.
Godine 1884 na području Bosne i Hercegovine osnovana su četiri pješadijske regimente:
Prva regimenta -domicil Sarajevo
Druga regimenta -domicil Banjaluka
Treća regimenta -domicIl Tuzla
Četvrta regimenta -domicil Mostar

Nakon aneksije 1908 osnovane su i druge jedinice i bataljoni, početkom rata 1915 osnovana je 5. BH regimenta, a u toku rata još i 6., 7. i 8.
Bosansko-hercegovačke jedinice su bile raspoređivane na frontovima širom monarhije. Neke od njih bile su na Galiciji, Soči, Piavi, Karpatima i regionu Alpa. Soški front je ostao specifičan i nama zanimljiv, kako ćemo vidjeti zbog ogromnih žrtava koje su na njemu pale,a čiji veliki dio su naši preci-Bošnjaci. Dobio je ime po rijeci Soči koja se nalazi u zapadnom dijelu Slovenije, na granici prema Italiji.
U jedinicama koje su dolazile iz BiH zajedno su bili Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao i neznatan broj Jevreja. Treba napomenuti da se u to vrijeme pod Bošnjakom često puta mislilo na sve one koji su dolazili iz Bosne i Hercegovine. Tako Ivan Merz, nedavno proglašeni hrvatski blaženik rodom iz Banja Luke, kao jedan od vojnika na frontu na Alpama u svome dnevniku izražava razočarenje u moral i ponašanje Bošnjaka, podrazumjevajuči pod tim sve svoje zemljake. On spominje da je među vojskom mnogo poroka, a najviše što mu smeta jeste psovka. Bošnjački vojnici su imali posebne uniforme i posebne kape-fesove. Te uniforme su poslije koristili svi vojnici koji su bili iz Bosne i Hrcegovine. Boja uniformi i fesova je bila zeleno-siva. U ratu su BH regimente i imale napadačku ulogu i smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova austruogarske armije, zajedno sa tirolskim carskim stijelcima i nekim austro-njemačkim i hrvatskim (dalmatinskim) regimentama. Bošnjaci su se pored uniformi isticali i posebnim oružjem. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. U borbi prsa u prsa kako to spominje Werner Schachinger u svojoj knjizi bili su nepobjedivi.
Od svih regimenti posebna pažnja se pridaje 2. BH. regimenti koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u austrougarskoj vojsci.
2. BH regimenta je slovila za najodlikovaniju jedinicu. Odlikovanja i ordenje su inaće bili u obliku raznih križeva, dok su odlikovanja dodjeljivana Bošnjacima iz poštovanja prema njima bila posebnog oblika. Bošnjački vojnici zakletvu su davali nad Kur’anom, a svoje mrtve su pokopavali kao šehide. Bošnjaci su u svojim jedinicama imali imame i mujezine koji su kako se spominje i nakon povlačenja BH jedinica ostali i pet puta dnevno učili ezane kojima su opominjali Italijane da su još na frontu. Rombon i Kobarid (It. Caporetto) su frontovi koji se posebno vežu za Bošnjake.

Največi uspjeh 2. BH regimente je proboj kroz italijanske linije u julu 1916 godine na Monte Melleti, koji je poslije omogučio austrougarsku pobjedu. U toj regimenti su bili oni koji uopće nisu nosili puške, nego samo bombe i noževe ili buzdovane. Cijena hrabrosti i odlikovanja koja su primali bila je mnoštvo mrtvih.

Bitka na Kobaridu (Caporetto), inaće dvanaesta i posljednja koju je dobila Austrougasrka naziva se »Čudom na Kobaridu«. Bitka je počela 24. oktobra 1917. artiljerijskom paljbom i plinskim granatama. Talijani su protjerani preko rijeke Tilment (Tilmento). U toj bitci je sudjelovalo 64.000 Bošnjaka i Hrvata, što zajedno iznosi 38 bataljona. Gubici su bili nejveči za tri udarne austrougarske divizije (1., 50. i 55.) u koje su bile uključene i bosanske jedinice (Bošnjaci, Hrvati i Srbi). U akciju su stupili s nedovoljnim brojem mitraljeza i slabom topničkom podrškom, što je bio razlog tolikom broju mrtvih. Samo 1. divizija je na kraju drugog dana borbi imala 40 mrtvih oficira i 1.550 vojnika. U operacijama od 24. 10. do 27. 11. 1917, živote je izgubilo između 3000 i 4000 Bošnjaka i Hrvata.

Od ostalih bitnijih operacija BH regimenti u 12. soškoj bitci mogu se izdvojiti:

a) 3.BH lovački bataljon je u popodnevnim satima 24. 10. zauzeo greben Čemponov i prodro do glavne italijanske odbrambene linije na Srednjem. Sljedeči dan se sa 22. gorskom brigadom zauzeli Globočak.

b) Bošnjaci iz 2. BH regimente su u ranim jutarnjim satima 25. 10. zauzeli Miju (Monte Mio) i nastavili napredovati prema Stupici.

c) Bošnjaci iz 1. BH regimente su zajedno sa Hrvatima i Nijemcima u krvavoj bitci savladali odbrambene jedinice u Morteglianu i Pozzuolu di Friulli. Gubici su bili ogromni, 5 oficira i 250 vojnika.

d) Bošnjaci iz 4. BH regimente su u noći između 2. i 3. novembra prešli preko rijeke Tilment kod Cornina, kao prva udarna jedinica. Uprkos jakom otporu uspjeli su uspostaviti most. Zarobili su 3.000 Talijana i zaplijenili su 13 topova. Poslije su im pomoč pružila dva bataljona iz 2. BH reg.

U dolini rijeke Soče, u Julijskim Alpama i još na širem području su prije skoro devet decenija umirali Bošnjaci. Njih na hiljade! Danas na njih podsječaju samo vojna groblja kojih je samo na području Slovenije na desetine. Jedno od tih grobalja je i ono u Logu pod Mangartom. U tom groblju je ukopano oko 1330 vojnika, od kojih su večinom Bošnjaci.
Porazno je to što oni danas leže pod križevima, što je u suprotnosti s islamskim propisima. Za razliku od Bošnjaka koji su sahranjeni na području Slovenije, a poginuli su u Prvom svjetskom ratu, Bošnjaci u Austriji imaju mezaristan koji im je dostojan. Groblje muslimasnkih boraca poginulih u Prvom svjetskom ratu, koje se nalazi u Grazu je usklađeno sa propisima njihove vjere i njihovom tradicijom. Nadajmo se da će nepravda učinjena hrabro poginulim muslimanskim borcima na S. Frontu biti ispravljena. Sigurno je vrijeme da neko pokrene inicijativu ili kod vlade Austrije čiji su to vojnici nekada bili ili možda kod vlade Republike Slovenije (!) na čijem se prostoru danas nalazi pomenuto groblje. Kod groblja se nalazi spomenik poginulim braniteljima Rombona. Spomenik prestavlja gorskog strijelca i infanteristu Bošnjaka koji se obazire prema Rombonu.

Džamija u Logu pod Mangartom

Kada je 1915 godine Italija stupila u rat, na zapadnoj je strani Austougarske granice uspostavljen Soški front. U sklopu austrougarskih jedinica u prolječe 1916 godine na front su pristigle i jedinice iz Bosne i Hercegovine. Največi procenat u tim jedinicama bili su muslimani. Treba napomenuti da se u to vrijeme pod izrazom Bošnjak označavalo sve one koji su dolazili iz Bosne (muslimani, pravoslavci i katolici). Tako u historijskoj literaturi na njemačkom jeziku možemo nači ime nekih poručnika sa nemuslimasnkim imenima a za koje se kaže da su Bosniaken (Bošnjak).
Prva jedinica koja je stigla na Soški front bila je 4. BH. Regimenta koja je imala položaje na Rombonu. U malom selu Log pod Mangartom u dolini Koritnice sebi su sagradili malu džamiju. Džamija nije bila velikih gabarita. Imala je jedno kube (kupolu) i munaru. Njena boja je bila bijela. Nalazila se otprilike 100 metara od Donjeg Loga. O džamiji imamo sasvim malo podataka. Jedina svjedočanstva da je ona tu bila jesu dvije fotografije koje je napravio nepoznati austrijski oficir i ono što kažu tamošnji mještani, a to je kako su njima prenijeli njihovi stariji da je tu nekada bila mošeja (džamija).
Valerija Skrinjar Tvrz sarajka slovenskog porijekla u svojoj knjizi BOSNA I SOČA koja je ustvari roman nam daje najviše podataka o toj džamiji. Ono što je sigurno jeste to da je džamija zaista bila u Logu.
Bošnjaci su na frontu ostali do kraja 1917 godine, kada se povlače.
Sigurno se pitate šta je bilo sa džamijom. Italija koja je Prvi svjetski rat okončala kao pobjednik, a inaće saveznik Srbije je nakon povlačenja kako to neki tvrde ( Tomaž Ovčak na www.soskafronta.com ) zbog mržnje koju je imali prema Bošnjacima koji su joj u toku rata zadavali velike nevolje je srušila džamiju. Poslije u kraljevini SHS okolnosti su bile takve da nije bilo poželjno isticati zasluge BH regimenti protiv Talijana. Tako je i priča o džamiji zaboravljena. Drugi pak tvrde da su džamiju srušili upravo mještani koji su se nakon rata vratili domovima. Prema Igoru Černuti mještani su je srušili jer je bila sagrađena od drveta koje im je trebalo kako bi se ogrijali. Zanimljiva teorija  Bilo kako bilo džamija je nekom smetala. Danas bi džamija bila turistička atrakcija na inaće turistički dobro posječenom Soškom kraju. Nema pisanih podataka, ali je bitno spomenuti da je bilo i da postoje i danas tvrdnje da je džamija bez munare takođe bila i u Sv. Luciji, (danas Mostu na Soči). Peter Kogoj najbolji poznavalac soškog terena i vlasnik »Maloga muzeja o Soškoj fronti« kaže da nema nikakvih podataka o toj drugoj džamiji. Ahmed Pašić u svojoj knjizi ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI spominje da su muslimani svoje vjerske obrede u periodu 1917 i 1918 obavljali i u Ljubljani, na Križakama. Imam je bio Muharem Hasanbegović (!) iz okoline Gacka.
Neki Slovenci i Talijani tvrde da je poznati američki pisac Ernest Hamingway upravo bio na soškom frontu, te da je tamo i ranjen. Kažu da u svom romanu ZBOGOM ORUŽJE opisuje upravo Soški front. Koliko je to istina, a koliko propaganda zbog atrakcije za turiste zaista ne znamo.
Spomenut ćemo ovdje i Eleza Derviševića, dječaka koji je sa kao četrnaestogodišnjak postao najmlađi korporal u K.und K. armiji. Nakon devetnaest mjeseci provedenih na frontu je ranjen nakon čega je liječen u bolnici u Beču. U bolnicu mu je mahsuz u posjetu došla nadvojvotkinja Isabelle, koja je mu je obezbjedila školovanje i vjersku pouku pred imamom kasarne Rossauer. Elez je dobio nekoliko odlikovanja. Jedno vrijeme poslije je proveo sa majkom Muneverom i bratom Osmanom u Bosni. Preselio je na ahiret početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u Damasku. Bio je major sirijske vojske u rezervi. Kompletno kazivanje o Elezovom herojstvu na S.frontu i jednom dijelu njegovog života koji uistinu dojmi lahko možemo naći u knjizi DIE BOSNIAKEN KOMMEN , od Wernera S.
Na kraju možemo kazati da je fascinantno koliko malo podataka imamo o svemu ovome, a s druge strane koliko to s historijske tačke gledišta i nije daleko, ali je zaista važno i bitno. Oživljavajući uspomenu na ovako važne stvari i događaje nama kao narodu može se slobodno reči u najmanju ruku koristi. Doprinosi osvješćenju i samopouzdanju. Doprinosi uvjerenju nama samima i dobro dođe kao argument drugima da smo mi bili dio Evrope i da smo to i danas. Bili smo sudionici i učesnici u njenoj historiji. Danas nam mnogi to pokušavaju osporiti. Nakon Andaluzijskih džamija koje su porušene u vrijeme Prvog svjetskog rata džamija u Logu pod Mangartom bila je možda najzapadnija Allahova kuća gdje se slavilo i spominjalo Njegovo ime. Sa njene male munare oDžvanjale su riječi tevhida, riječi koje Bošnjaci i danas u srcu nose i s ponosom izgovaraju.

(NAPOMENA
Većina podataka navedenih u tekstu su iz knjige Ahmeda Pašića ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI).

SPISAK BOŠNJAKA AUSTROUGARSKE VOJSKE POGINULIH NA SOŠKOM FRONTU 1915 – 1917

VOJNO GROBLJE “LOG POD MANGARTOM”
SLOVENIJA

REDOSLJED TABBELE:

redni broj broj leševa rod vojske, IME I PREZIME vojna jedinica datum pogibije
broj groba u grobu čin (regimenta)
Grupa I
Grupa II
Grupa III
1. 20 1 pješadinac Adam Jurković B.h.4/4 K ?
2. 202 1 pješadinac Avdo Čolaković B.h.4/4 K 14.04. 1916
3. 203 1 pješadinac Salko Čupina B.h.4/4 K 16.04. 1916
Grupa IV
4. 216 1 pješadinac Adam Knežević B.h.4 26.04. 1916
5. 229 1 pješadinac Bećir Prdavac B.h.4 07.05. 1916
6. 230 1 pješadinac Abid Čolić B.h.4 04.05. 1916
7. 239 1 pješadinac Ferhat Lukavac B.h.4 12.05. 1916
8. 243 1 pješadinac Hamid Gakić B.h.4 10.05. 1916
9. 249 1 pješadinac Alija Ljubović B.h.4 12.05. 1916
10. 251 1 pješadinac Avdo Hebibović B.h.4 16.05. 1916
11. 252 1 pješadinac Juso Klepo B.h.4 17.05. 1916
12. 253 1 pješadinac Ismet Krilić B.h.4 17.05. 1916
13. 260 1 pješadinac Muho Supa B.h.4 25.05. 1916
14. 267 1 desetar Ahmed Kazazić B.h.4 07.06. 1916
15. 294 1 pješadinac Dervo Kazić B.h.4 28.07. 1916
16. 300 1 pješadinac Ahmet Rizvanović B.h.4 10.08. 1916
17. 302 1 pješadinac Ibro Vidimtić B.h.4 13.08. 1916
18. 303 1 pješadinac Alija Voloder B.h.4 13.08. 1916
19. 305 1 pješadinac Suljo Skender B.h.4 15.08. 1916
20. 306 1 pješadinac Mustafa Popo B.h.4 19.08. 1916
21. 309 1 pješadinac Latif Habibija B.h.4 26.08. 1916
Grupa V
22. 323 1 pješadinac Omer Omanović B.h.4 13.09. 1916
23. 324 1 pješadinac Mujo Pašić B.h.4 13.09. 1916
24. 325 1 pješadinac Osman Lizde B.h.4 13.09. 1916
25. 326 1 pješadinac Ibro Brkan B.h.4 13.09. 1916
26. 327 1 pješadinac Hasan Đukić B.h.4 13.09. 1916
27. 328 1 pješadinac Durak Ćorić B.h.4 13.09. 1916
28. 351 1 pješadinac Ramo Velagić B.h.4 16.09. 1916
29. 352 1 pješadinac Osman Isić B.h.4 16.09. 1916
30. 354 2 pješadinac Ibro Ferizović B.h.4 18.09. 1916
31. 354 ” desetar Ibro Balić B.h.4 17.09. 1916
32. 355 2 pješadinac Muharem Dulić B.h.4 17.09. 1916
33. 355 ” desetar Hamdija Kreso B.h.4 16.09. 1916
34. 356 2 poddesetar Alija Bašić B.h.4 16.09. 1916
35. 356 ” pješadinac Zajko Plačo B.h.4 16.09. 1916
36. 360 2 pješadinac Omer Suko B.h.4 16.09. 1916
? 360 ” pješadinac Miyo Bajgarić B.h.4 16.09. 1916
? 361 2 pješadinac Durek Ćosić B.h.4 16.09. 1916
37. 361 ” pješadinac Mustafa Sefić B.h.4 16.09. 1916
38. 374 2 desetar Alija Bulzolya B.h.4 16.09. 1916
39. 374 ” pješadinac Mujo Bjelavac B.h.4 16.09. 1916
40. 375 2 pješadinac Avdo Goleš B.h.4 16.09. 1916
41. 375 ” pješadinac Imšir Halak B.h.4 16.09. 1916
42. 376 1 pješadinac Hasan Đogić B.h.4 16.09. 1916
43. 379 1 pješadinac Musa Tukan B.h.4 27.09. 1916
44. 384 1 pješadinac Ahmed Kosić B.h.4 09.10. 1916
45. 385 1 lovački bat. Alija Saljić B.h.F.J.B.8 09-10. 1916
46. 386 1 lovački bat. Hamid Barić B.h.F.J.B.8 09.10. 1916
47. 391 1 desetar Salko Gabela B.h.4 11.10. 1916
48. 403 1 pješadinac Halil Krujčević B.h.4 14.10. 1916
49. 404 1 pješadinac Ahmet Sarajlić B.h.4 11.10. 1916
50. 408 1 pješadinac Sunje Ramo B.h.4 04.10. 1916
51. 413 1 pješadinac Ibro Kulašin B.h.4 27.11. 1916
52. 414 1 pješadinac Salko Pezić B.h.4 07.12. 1916
53. 415 1 pješadinac Ibro Rahinić B.h.4 08.12. 1916
54. 417 1 poddesetar Selim Dahalić B.h.4 11.12. 1916
Grupa VI
55. 423 1 pješadinac Osman Dedić B.h.4 08.01. 1917
56. 424 1 pješadinac Hamid Jojić B.h.4 08.01. 1917
57. 430 2 pješadinac Latif Berbić B.h.4 19.01. 1917
58. 430 ” pješadinac Hasan Pračić B.h.4 10.01. 1917
59. 431 1 pješadinac Mustafa Nesimović B.h.4 19.01. 1917
? 435 2 pješadinac Saljo Obradović B.h.4 20.01. 1917
60. 435 ” pješadinac Hakija Smajić B.h.4 29.01. 1917
61. 437 2 pješadinac Šaban Hajdarević B.h.4 03.02. 1917
62. 437 ” pješadinac Agan Dedić B.h.4 07.02. 1917
63. 440 2 pješadinac Redžo Ramić B.h.4 07.02. 1917
? 440 ” pješadinac Mnjo Dramalya B.h.4 07.02. 1917
64. 442 2 pješadinac Hasan Kovačević B.h.4 10.02. 1917
65. 442 ” pješadinac Ahmet Engelnović B.h.4 16.02. 1917
66. 443 2 pješadinac Ibro Hajdarević B.h.4 25.02. 1917
67. 443 ” pješadinac Ramo Masleša B.h.4 17.02. 1917
68. 451 2 pješadinac Alija Ramić B.h.4 28.03. 1917
69. 451 ” pješadinac Huso Miletić B.h.4 01.04. 1917
70. 456 2 pješadinac Kaml Smajić B.h.4 04.04. 1917
72. 456 ” pješadinac Ahmet Mujanović B.h.4 04.04. 1917
73. 457 2 pješadinac Osman Puzić B.h.4 06.04. 1917
74. 457 ” pješadinac Mujo Poljaković B.h.4 06.04. 1917
458 6 pješadinac Franc Krovatin Ldst.B.40 06.04. 1917
75. 458 ” pješadinac Abid Kadžić Ldst.B.40 09.04. 1917
76. 458 ” pješadinac Salko Hodžić Ldst.B.40 09.04. 1917
? 458 ” pješadinac Bajo Mehičić Ldst.B.40 09.04. 1917
77. 458 ” pješadinac Mujo Mujičić Ldst.B.40 09.04. 1917
78. 458 ” pješadinac Hasan Kulenović Ldst.B.40 09.04. 1917
79. 462 2 pješadinac Mujo Sejfija B.h.4 06.04. 1917
80. 462 ” pješadinac Mehmed Silajdžija B.h.4 12.04. 1917
81. 463 2 pješadinac Salko Pajić B.h.4 06.04. 1917
463 ” pješadinac unbekannt 21.04. 1917
82. 467 2 pješadinac Salih Delić B.h.4 24.04. 1917
83. 467 ” pješadinac Mumin Marić B.h.4 19.04. 1917
84. 482 2 pješadinac Ahmet Kaltak B.h.4 14.06. 1917
482 ” pješadinac Vaso Vijičić B.h.4 20.06. 1917
Grupa VII
491 2 pješadinac Ivo Penava B.h.4 08.07. 1917
85. 491 ” pješadinac Sabro Handan B.h.4 08.07. 1917
493 2 pješadinac Wancel Havliček ? 11.07. 1917
86. 493 ” pješadinac Bešir Helib B.h.4 16.07. 1917
87. 495 1 pješadinac Suljo Omanović B.h.4 24.07. 1917
88. 504 1 pješadinac Derviš Duran B.h.4 13.08. 1917
89. 509 1 pješadinac Sabit Šehović B.h.4 20.08. 1917
90. 510 2 pješadinac Ahmed Džina B.h.4 21.08. 1917
91. 510 ” pješadinac Hamit Clavuškić B.h.4 21.08. 1917
92. 524 1 pješadinac Hassin Muminović B.h.4 04.10. 1917
93. 560 1 pješadinac Hamo Spahić B.h.3 31.10. 1917
U mirno vrijeme u austrougarskoj vojsci postojala su 4. BiH puka i 1. Lovački bataljon.
B.h.1 – domicil Sarajevo
B.h.2 – domicil Banjaluka
B.h.3 – domicil Tuzla
B.h.4 – domicil Mostar

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.