Bošnjački kompleks niže vrijednosti ili samodestruktivnost

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Postoji niz dokaza koji pokazuju da meðu Bošnjacima postoji nekakav kolektivni osjećaj inferiornosti i kompleksa niže vrijednosti u odnosu na svoje komšije. Ovaj čisto psihološki fenomen se često susreće kod pojedinaca, a rijeðe se nalazi kod čitavih grupacija ili naroda. Manifestuje se na taj način što pojedinac ili grupa smatraju da su u odnosu na druge slabi i da nemaju nikakvih vrijednosti, te stoga kopirajući druge ili im se dodvoravajući nastoje sebi priskrbiti nekakvu lažnu vrijednost. Na taj način pojedinac ili grupa blate i unižavaju vlastito, a uzdižu i slave sve što je tuðe. Stide se svog identiteta, imena i porijekla. Svim silama nastoje biti drugi ili nešto drugo. Slobodno se može reći da danas siromašne zemlje ili zemlje u razvoju imaju ovaj kompleks u odnosu na napredni Zapad i Ameriku. U Bosni su postojali objektivni društveno-historijski razlozi koji su doveli do javljanja ove pojave. Šta je to dovelo do pojavljivanja ovog fenomena kod Bošnjaka u odnosu na komšije ili susjede s kojima žive? Odlaskom Turske iz Bosne i Hercegovine Bošnjaci gube maticu i oduzimaju im se sve vrijednosti koje su imali. Veoma brzo im se oduzima moć, bogatstvo, zemlja, titule i na taj način se obezvrjeðuju. Proglašavaju se nepismenima, zaostalim i nepodobnim. Ovaj proces obezvreðivanja i unižavanja svega što je bošnjačko traje tokom čitavog dvadesetog stoljeća. Bošnjacima se zbog vjere i pripadnosti različitom kulturnom miljeu pripisuje barbarizam, nastranost, ekstremizam i zaostalost. Upravo je to razlog zbog čega tadašnji intelektualci i bošnjačka elita pribjegavaju mijenjanju identiteta. Prihvatanjem srpstva, hrvavstva ili kasnije jugoslovenstva Bošnjaci pokušavaju sakriti ili izbrisati svoj identitet. Tokom čitavog ovog perioda uvjeravaju ih da su bezvrijedni i zaostali, a s druge strane izmišljaju neke lažne vrijednosti i kvalitete koje pripisuju sebi. Stoga je decenijama Bošnjak bio sinonim gluposti i zaostalosti. Glupi Suljo i Mujo ili Haso i Huso bili su poznati od Triglava do Vardara. Najviše smo mi sami pričali te viceve. U osnovnim školama se učilo da “Seno nosi sijeno”, a ” Mirko ili Marko čita knjigu”. Srbin ili Hrvat su se uvijek školovali i stizali na dobre pozicije, dok je glavna pozicija Bošnjaka bila fizički radnik. Oni su nareðivali, a mi smo kopali. Malo po malo prihvatili smo tu stvarnost, tako da nam je ostalo odreći se svega svoga i postati napredan, moderan i evropski ili zadržati svoje i ostati glup, zaostao i poturica. Mnogi su da bi dokazali lojalnost mijenjali vlastita imena ili su djeci nadijevali imena drugih, sklapali su brakove sa pripadnicima druge vjere, pili ko smukovi i jeli krmetinu ko vlasi, psovali ko šćenad i povijali leða ko guje. Zaista, umnogome smo prihvatili identitet drugih. Stidili smo se svoga imena i svoga jezika. Staro-bošnjačke izraze smo proglasili turcizmima ili arhaizmima, srpsko-hrvatski je postao pasoš za bolju budućnost. Ovaj proces je trajao dugi period i bez ikakvih prekida. Samo se smenjivao jahač. I danas kada više nema razloga za postojanje tog kompleksa on itekako nagriza bošnjačko tkivo. Juče smo htjeli biti Jugosloveni, a danas Evropljani. Juče smo srpske izraze smatrali svetim i modernim, a danas hrvatske. Juče smo govorili “hiljada, sedmica, tokom isl”, a danas govorimo “Tisuća, tijedan i tijekom”. Jučer smo se dodvoravali Srbima, a danas Hrvatima. Svu katastrofalnost i pogubnost ove pojave pokazuje činjenica da su muslimani prvi otišli da se izvinu komšijama koji su ih ubijali, klali, silovali i protjerivali. I u najtežim trenucima rata i u največim enklavama Bosne Ceca i Dragana su vršile agresorske propovjedi u bošnjačkim dušama. Mi kao žrtve smo se stidili, a ne oni kao zločinci. Nije ni čudo što su mislili da će nas preko noći uništiti. Naš identitet je u velikoj mjeri uništen i to predstavlja ogromnu opasnost za našu budućnost. Stoga veoma lahko vrše kulturocid i etnocid. Bez problema nas ekonomski poražavaju. Slobodno se može reći da je proces kulturne agresije na Bošnjake, koja nikada nije ni prestajala, nastavljen drugim metodama. Juče je bilo moderno, savremeno i obrazovano prihvatiti jugoslovenstvo i odbaciti bošnjaštvo i islam, a danas je isti slučaj sa evropejstvom. Nama je dostojanstvo, čast i prestiž otići u Merkator ili drugi centar porobljavanja Bošnjaka. Za nas je učenost lupetanje novonastalim hrvatskim frazama, koje ni oni ne razumiju. Blaćenje i pljuvanje sve što je svoje i svih svojih je postalo izraz najvećeg patriotizma i humanizma. Nema kraja fenomenu bošnjačke samodestruktivnosti. Nažalost, ova bolest je uveliko ovladala političarima i pametnim glavama, tako da se nije čuditi narodu.
Ukoliko se nešto konkretnije ne učinu na očuvanju vlastitih vrijednosti i vraćanju vlastitom izvoru i ishodištu mi ćemo sami sebe uništiti i olakšati posao neprijateljima.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.