Navodimo svjedocanstva, argumente, cinjenice i primjere:
1) Bošnjaci su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15 do pocetka 20 v.stvaraju knjizevna djela i na orijentalnim jezicima.Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela,najvecim dijelom na turskom,arapskom i perzijskom jeziku.Na turskom jeziku stvorena je lijepa knjizevnost,od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze.U tim djelima jezik zitelja Bosne nazivan je bosanskim.Vise od stotina tih autora dodalo je svome imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/ Bosanac,koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu.U cetiri vijeka osmanlijske vladavine uocavaju se tri razvojna toka.Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosancici,drugi je stvaralastvo na turskom,perzijskom i arapskom jeziku i treci,alhamijado-literatura,knjizevna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Bosanska kurzivna cirilica ili bosancica upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvazniju ulogu u ocuvanju kontinuiteta slovenske pisane rijeci medju Bošnjačkim stanovnistvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sanDžakbega, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Vecina srednjovjekovne korespodencije na nasim prostorima je pisana bosancicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo “bosanskim” kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovackom Republikom i drugim susjednim zemljama sluzili bosancicom, koja se nazivala i “begovo pismo” ili “begovica”, a bila je rasirena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Cak se neki tekstovi na turskom jeziku pisu tim pismom, sto govori o dubokim korjenima cirilicke tradicije u Bosni i kod Bosnjaka. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve vise se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezickog bica i izraza kao sto je to slucaj u poeziji D. Bajezidagica (umro 1566/1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/77), A. Rizvanbegovica – Stocevica (1839-1903), H. Rizvanbegoviceve (1845-1890).
2) Naziv bosanski nije uobicajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije LINK ) nego i kod Bosnjaka koji su pisali alhamijado knjizevnost. (Spanjolska kovanica al agami = stran, tudj, bukvalno : strana knjizevnost). Dok je turski jezik bio jezik administracije, sluzbeni jezik, perzijski je dominirao u pjesnistvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci – morali su da poznaju te jezike. Medjutim ti jezici nisu nikada usli u sire mase i nisu utjecali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju.
3) Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc. 15 v.) u spisu “Skazanie izjavljeno o pismeneh” spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski.
4) Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku “bosanskog roda i hereticke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu”.
5) Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu “bosanskim jezikom”
6) U djelu Jeronima Megisera “Thesaurus polyglotus” (Frankfurt na Majni, poc. 17. v. ) spominju se uz ostale nase govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.
7) Bosanskim jezikom su ga zvali (uz :slovinski, iliricki/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, “Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja”; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic…
8) Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu “bosanskim jezikom”, jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.
9) Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v. ,u poglavlju “jezik bosanskog i hrvatskog naroda” svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze:”kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi”. Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rijecnik M.H.Uskufije.
10) Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575 – Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu bosanskog tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom “Ritualu rimskom” (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za bosanski slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
11) Isusovac Jakov Mikalja (1601.-1654.) u predgovoru “Blagu Jezika slovinskoga” iz 1649. zeli kako kaze da uvrsti “najodabranije rijeci i najljepse narjecje” dodajuci da je “u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepsi”, i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.
12) Dubrovacki dramaticar Djore Palmotic, opredijelio se za govor “susjednih Bosnjaka”, isticuci ljepotu toga govora.
13) Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor “Razgovora ugodnog”, snazno afirmise stokavstinu; svoju je “Korabljicu” “prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica” u “jezik bosanski”.
14) Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).
15) Antun Kanizic, Franjo Marija Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova “Grammatica della lingua illirica” u cijem predgovoru istice da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanskinajsavrseniji, Ivan Popovic (kojemu je bosanski govor medju slavenskim isto sto i aticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje bosanskoga govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.
16) Alberto Fortis (1741. -1803.; god 1774. u Veneciji u djelu “Viaggio in Dalmazia” objavio i u originalu i prevodu na talijanski – znamenitu nasu baladu Hasanaginicu – jezik Morlaka naziva : ilirskim, morlackim ,ali i bosanskim.
17) Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.
18) Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu, 1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma “u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog”).
19) Prema svjedocenju Matije Mazuranica (“Pogled u Bosnu ucinjen 1839 1840”, Zagreb, 1842, str.54), sarajevski pasa, iako “dobro znade turski, arapski i arnautski”, ne voli da neko pred njim govori turski i istice “da je nas slavni Bošnjački jezik od svih najljepsi na svijetu”. U Putopisu se kaze da se u Bosni “eglendise Bošnjački”.
20) Svoj jezik naziva bosanskim i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog (“Kasidei burdei bosnevi”, Stolac, 1849).
21) Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican Bošnjačkom jeziku. Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao bosanskim
